petak, 13.06.2008.

TOMA BEBIĆ 1935 - 1990

Toma bebić je legenda. Za Tomu sam saznao preko T.B.F jer on im je jedan od uzora.Za mene je zakon Toma Bebić.Veliki Toma, čisti genije.Bija je milijun godina isprid svoga vrimena."
Mladen Badovinac (TBF)

"Cili svoj život crpimo snagu sa izvora kojen je Toma otvorija špinu da za nas zauvik toci".
...
"Tek je sada široj javnosti postalo jasno ko je Toma Bebić. A to je bija čovik koji je, kroz lipu splitsku rič, reka sve o ljudskoj gluposti, licemjerju i laži, uz sve ono šta je reka i o ljubavi i o moru. On je bija majstor."
Dragan Lukić
Toma je legenda, sve njegove pjesme su vizionarske i iskonske. NAzvao bi to Dalmatinski progresivni rok. Nažalost on je jedini tako originalnog i iskonskog zvuka

Tko je bio Toma Bebić? Bez imalo mistifikacije može se reći da je odgovor vrlo zamršen. Ako ga se uopće i može jednostavno formulirati.
Što god se reklo o tom genijalnom čovjeku, uvijek se čini da je premalo i da ne pojašnjava osobni i umjetnički profil jedne od najoriginalnijih i najzanimljivijih osoba koje je darovala domaća umjetnička scena u posljednjih nekoliko desetljeća. Poenta je vjerojatno u tome da se Bebić i ne može smjestiti u samo jedan umjetnički iskaz te da svaki pokušaj klasifikacije i svrstavanja njegova opusa u različite artističke fajlove donosi još veću zbrku. Izgleda da Toma i nakon smrti, kao i kad je bio živ, ne dopušta da mu se pametuje. Vrlo vrijedan dobitak bi bio taj da se objavi cjelokupna ostavština koja je golema, ali raspršena. Bebić to zbog zanimljivog biografskog habitusa i multimedijalne, raznolike i neistražene umjetničke ostavštine svakako zaslužuje. Nemali popis njegovih djela govori o autorovoj svestranosti i univerzalnosti.

Za života je radio kao mornarički podoficir, nastavnik pa tajnik škole, novinar u Nedjeljnoj Dalmaciji i Vjesniku, sudski pljenitelj, trener Hajduka, mehaničar, pomorski strojar. U umjetničkim područjima bio je glazbenik, galerist, kantautor, pjesnik i aforističar, performer. Sve što je radio bilo je prožeto istinskom humanošću, toplinom i ljubavi prema životu, uvijek povezano uz ljude i i sredinu koji su ga okruživali. Sve zaokruženo originalnim humorom i lucidnošću. Važan ulog za budućnost je taj da ga se čita, sluša, upozna i zavoli.
Mnogi su ga voljeli i cijenili, poneki ne. Oni koji su ga poznavali pričaju kako je bio iznimno pozitivna i plemenita osoba. Bebić je i pisao i pjevao za njih, za malog čovjeka, dobro se zafrkavajući s tadašnjom scenom i estradnjacima. Može se reći da je bio više hvaljen i poštivan u narodu nego u zabavno-umjetničkim krugovima. Ako se Tomu Bebića nije uspjelo čitati ispod mora, strašno je važno da ga se danas može čitati (i slušati) - u zraku.

AKO NISI U STANJU DA SE RUGAS I SMIJES SEBI,
NEMAS NI TOLIKO VRIJEDNOSTI DA SAGLEDAS SVOJE MANE,
PA TI ZABRANJUJEM DA ME OCJENJUJES.
AMEN.

Toma Bebic



Savrsena pjesma
nije pjesma
Trazeci savrsenu pjesmu
pjesmu ste okovali
i dok u pjesmi tezite za slobodom
sama pjesma nije slobodna


Toma Bebic


Utopi se u mome moru
iznenadit češ se
koliko poniranje može biti
strasno i slatko…

Uništite ljubav
uništili ste smrt.

Toma Bebic


A za više informacija posjetite njegovu stranicu

nedjelja, 01.06.2008.

Najteža odluka do sada...

Ovo je post o dosad najtežoj odluci u životu,uvod je inače iz jedne knjige velikog američkog filozofa i pisca

Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova. Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio gomile ljudi koju usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti. Zbog toga osjećaju da nemaju nadzor. Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode. Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku kažu: "Oh, k vragu!"

Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. Ponekad je riječ o financijskom padu. Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno.Ubrzo ću se naći na raskrižju života,čeka me jedna od najtežih odluka u životu i stoga me pomalo strah,došao sam do točke kad imam masu pitanja a malo odgovora. I to me pomalo štraši jer znam da neznam odgovore na sva pitanja u životu,ali sam u stalnoj potrazi za nekim odgovorima.Na neka pitanja mi pomažu dati odgovore moji bližnji, u ovom slučaju roditelji koje nadasve poštujem,ali imam ponekad osječaj da oni ne razumiju mene i neke moje životne ciljeve:Zatim veliku pomoć dobivam od prijatelja,koji su mi velika podrška posebice par nijh.Ali največi dio tog preispitivanja ostaje meni,svakom danom počinjem tražiti odgovore na neka moja pitanja,ali odgovora je sve manje a dan odluke dolazi,a ja ne želim da budem u onom rukavcu koji vodi do mjesta gdje sam dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla. I sama pomisao na to da mogu odlučiti krivo me zastrašuje.

Znam da sam puno razmišljao o tom danu kad moram izabrati čime bi se bavio u životu i koji faks bi mi bilo najbolje upisati.S vremena na vrijeme govorio sam ima još vremena i sad kad je srednja škola završila i kad treba se uhvatiti posla za prijemni na faks, pitam se dali sam donio pravu odluku.Što če biti u slučaju da sam donio krivu odluku. Mislim upisati ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Svi mi govore da je to loša odluka jer ima masu nezaposlenih ekonomista, ali ja to volim i mene ekonomija zanima.Želim biti među najboljim studentima generacije i da nakon što diplomiram, upišem magisterij negdje izvan Hrvatske npr, u Švicarskoj ili u Londonu i radim u nekoj velikoj tvrtki, na dobrom položaju i imam dobru plaču. Želim da jednog dana na dodjeli nagrada HGK ( Hrvatske gospodarske komore ) i ja budem među laureatima i pomažem u razvoju Hrvatskog gospodarstva.. Je li to previše?...
Možda za nekoga tko me ne zna i je, ali iza tih želja stoji jedan mladi čovjek koji se potpuno razlikuje, ne želi biti uniformiran i želi mjenjati svijet. Možda jesam idealist i sanjar,ali valjda to tako mora biti da mladi ljudi sanjaju da mogu promjeniti svijet jer ipak da citiram " budučnost svijeta ostaje na onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova".
I još danas kad obilježavamo 40 godina od 1968.Godine u kojoj su izbili studentski prosvjedi koji su se raširili diljem svijeta i mada su svi željeli nešto drugo, kao pad komunizma u Mađarskoj i Poljskoj ili automnost kao mi 1972 ... svi su imali druge motive ali ujedinjeni mišlju da se nešto treba mjenjati. Pa i Azra je opjevala ovaj događaj u pjesmi 68...
A mi sad živimo u istoj situaciji kad nam trebaju promjene i treba nam dosta mladih ljudi koji će biti individue i ustati i reći što misle i mijenjati stanje, a ja želim biti među tim ljudima jer ipak smo mi generacija koja će utjecati na zbivanja... pa mi smo prije mjesec dana odgodili državnu maturu...

Znam da sam malo sišao s teme ali sam se zanio, moram Vam reći da se nadam da sam donio pravu odluku, a sad me čeka mnogo napornog rada oko spremanja za prijemni...

srijeda, 14.05.2008.

...ništa mi neće ovaj dan pokvarit...

Prvo žao mi je što nisam pisao več dugo, imam dosta materjala i u sljedečih par dana bi ih moglo osvaniti nekoliko. Ali kako idem u petak na koncert grupe TBF koja je u kratkom vremenu osvojila moj player i moje srce, odlučio sam ovaj post posvetiti njima.. Stoga pozivam, sve one koji vole ovu grupu da u petak 16.05 ( ovaj petak) ako su u mogućnosti dođu na njihov koncert koiji če se održati na trgu 5 bunara, točan početak neznam , a ni cijena ulaznice mi nije poznata

Sam naslov nam govori,o čemu je ovaj post...Kako inače obožavam splitsku grupo TBF, želi bih reči da svi oni koji nisu poslušali nikad nijednu pismu od njih da su zakinuti za jednu istinu koja proizlazi iz riječi zasigurno najboljeg hrvatskog mladog tekstopisca Saše Antića:Njihovi tekstovi nadahnuti socijalnom slikom kako Splita,Dalmacije tako i cijele Hrvatske:Iz njihovih tekstova proizlazi poruka kako nam govori da nije sve bajno kako izgleda na prvi pogled.Od samih početaka ih slušam i uvijek su broj 1 na mojoj playlisti. Od Ping - ponga, di su neke najlegendarnije pjesme ikad, pa preko Uskladimo toplomjere, koji je opet poseban zakon od albuma sa opet nekolicinom genijalnih pjesama. Sigurno su posebniji od ostalih na ovoj našoj kvazi-glazbenoj sceni jer su spontani, domaći i boli ih briga za sve oko njih. Napišu tekst koji ne može konkurirat, po meni, nikome, jer je toliko svojstven, osvoji te na prvo slušanje.

*Povijest grupe
Bez prijašnjeg iskustva u stvaranju glazbe, posebno hip hop glazbe, započeli su proces učenja vještina MC-inga (skraćeno od Master of Ceremony-termin u hip-hop kulturi koji označava “rap vokal”) od pionira hip-hopa, Run D.M.C., LL Cool J, Public Enemy, BDP, N.W.A., Eric B & Rakim, Ultramagnetic MC’s...

Godine 1992. godine snimili su tri pjesme u kućnoj produkciji i plasirali ih na lokalne radio postaje. To su bili klasični hip-hop muzički zahvati sampliranja, odnosno korištenja uzoraka gotovih pjesama i 'lijepljenja' na repetativni beat, preko čega su onda repali i pjevali. Slijedili su nastupi uživo, od samog početka s bendom uživo, i to u Splitu i bližoj okolici, čime su se približili publici i pokazali što mogu i što žele. Zapazio ih je već renomirani splitski glazbenik i producent Dragan Lukić-Luky (producirao i svirao na albumima Daleke obale, Dina Dvornika, Urbana, Olivera Dragojevića, a odnedavno i samostalni autor i izvođač), te ponudio produciranje albuma. No, realiziranje albuma prvijenca dočekali su tek 1997. godine. U međuvremenu su studirali, radili radio emisije urnebesnog karaktera, nastupali u Splitu, uže a katkad i šire, snimili još dvije pjesme u demo verziji, te polako stjecali neki renome na Hrvatskoj glazbenoj sceni.

1997. godine izlazi debut album “Ping-pong (umjetnost zdravog đira)”, u izdanju Croatia Records. Tekstovi su uglavnom govorili o problemima društva, a Hrvatska ih je imala previše i tada, kao i danas. Socijalna nota, problem narkomanije, kritika političke korumpiranosti, te općenito iskvarenih društvenih vrijednosti (dominacija degeneriranih materijalnih interesa uz netoleranciju prema svemu što je različito, zatiranje urbane mediteranske kulture), te svakodnevnevica.

Glazbene podloge su načinjene isključivo korištenjem samplova, koji su birani i spajani u cjelinu zajedničkim radom u studiju. To se razlikuje od uobičajene šeme po kojoj raperi uzimaju već gotove podloge od različitih producenata. Svjesni različitosti svoje glazbe od ostatka Hrvatske, pa i svjetske, hip-hop produkcije, preduhitrili su zlobne komentare kako ' TBF uopće nisu hip-hop ', i album nazvali 'Ping-pong', parafrazirajući taj glazbeni žanr, a ujedno izmišljajući potpuno novi i jedinstven žanr. Cilj svega toga je u stvari bilo izrugivanje krutog etiketiranja glazbe i njenog strogog razvrstavanja u potrošačke ladice. Nikada nisu bili, kao istinski uživaoci i stvaratelji glazbe, orijetirani na isključivo neke žanrove, što je slučaj s onima kojima je glazba samo dekor životnog stila. Ironija je da velik dio hrvatske hip-hop publike drži 'Ping-pong' za najbolji hrvatski hip-hop album do sada. Poznatije pjesme su Ye'n Dva (video spot), Malo san maka (video spot), 3-logija jada. U Hrvatskoj je album stekao gotovo kultni status, a povjerenje publike postigli su odličnim i originalnim nastupima širom Hrvatske, kombinirajući rap sa živim instrumentima


*Članovi:
Aleksandar Antić (vokali, skrečevi, sampleovi)
Mladen Badovinac (vokali)
Luka Barbić (vokali, klavijature, sampleovi)
Ognjen Pavlović (bass)
Niška Mandalinić (gitare)
Jan Ivelić (bubnjevi)

*Diskografija
Ping-pong (umjetnost zdravog đira), 1997.
Uskladimo toplomjere, 2000.
Maxon Universal, 2004.
Galerija Tutnplok, 2007.


:Njihovi teksovi za mene su nešto posebno i zato..da ne duljim evo pijesme iz kojih se može zaključiti kakav dubok dojam ostavljaju njihovi tekstovi

The Beat Fleet - Herojix

U zemlji apsurda zakon je ka Burda
Pa se po njemu kroji sve po zakonu «samo izbroji»
I začepi pravu rupu, to je lako
Kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon
Zajebat sve nas, ma nema problema
Zakon je pun rupa poput goblena
Pa vezi sliku za sebe, rođake i priku
Baci kost pasima šta nose palice
Sitne ribe pune marice dok pametne glavice biže priko granice
A preplaćene guzice nas vode žedne priko vode dok ispravljaju netočne navode

A na ulice su izašle curice, naše mlade snaše
U lov na nogometaše
Ali im paše i druga mogućnost
Sve dok je sigurnost izvjesna budućnost
Nabrekle lisnice, a nisu baš bistrice
Pa bi tile bit misice i na modne pistice
To su nova iskustva koja otvaraju vrata auta od faca velikog formata
Ako nisu kriminalci onda su tatini sinovi
U glavama im plinovi, invalidi
Sve što vridi da in je roditelj
Smisao života je ko ima bolji auto il mobitel

Svi Hrvatine, a svaki skače ka klokan
Čin čuje Cecu il neki hit turbo folka
Tu nema sriće, sve je gluma
Ljubav odnosi bujica tekućih računa
Sve do Crnog mora, još crnje i gore u Mrtvo more
Tu nema života, samo svota
Nema snova, samo lova otrovnija od olova
Šporka od šporkih poslova

(instrumental)

A ekipa u kvartu pije pive bez perspektive
Izvukli su krive karte, krivo vrime, krivo misto
Obećanja, blago sranja,
Ali nema više vizionara, legionara, revolucionara
Bolest gora od SARSA u ime svoga boga Marsa
Sve ih je tribalo u ludare, umobolnice
Prije nego sjebaše bolnice i tvornice

A ja bi samo tija radit, pošteno zaradit
Imat nešto u banci da me ne hrane starci
Život je bijedan, al se ne dan
Nisan gladan ni žedan, krpin se iz tjedna u tjedan
I teško je nama šta bi tili bit ljudi
Parimo nenormalni, ludi
Al smo oni šta se bore kad je najgore
Dio smo faune i flore
Imamo ljubav i more

To nam ne mogu otet
Kod nas drugi vitar puše
Ne mogu se popet do nas sitne duše
Šta guše guston maglon lošeg emotivnog naboja
Na plemenskom su stupnju razvoja
Ili oni šta dobro podmazanih analnih otvora
Voze linijom najmanjeg otpora
Nema digniteta, nema poštenja
Očenaš i Zdravomarije su cijena oproštenja
I nema općeg dobra, samo vlastita torba i dupe
Kriminalci, a svi šute – papci
Suci, fratri, policajci
Jer su in rođaci u istoj stranci, ista banda
A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama
A MI SMO STRANCI U VLASTITOJ ZEMLJI ZBOG LJUDSKOG ŠLJAMA
LIPA NAŠA SILOVANA

3logija Jada

Pet godina na igli, starci ne znaju ništa.
Špric i dop skrivam na krovu lifta.
Propa' san u faci, propa' san u školi,
izgleda da sve sad u propast vodi.
Kako je sve pocelo, to je duga prica.
Navuka' san se priko trave i pica.
Znali smo se ulit', udimit', pa ic u Stopa,
Jedne subote je prik donio pis dopa.
Zašto ne se ušmrkat' i onda bit cunka,
od trave san se ionako nadimia ka' šunka.
Moj je moto u životu treba sve isprobat,
proba' san i puklo me da nisan moga' hodat.
Uskoro san se lagano pocea i bosti.
I sve što sada želin je da mi Bog oprosti.
Sjecanja su mutna ka zamagljena stakla.
pet miseci ekstaze i godine pakla.
Svjestan sam, al' kasno da od proklete igle,
razum mi se ruši ka' naslagane cigle.
Tri doze dnevno, pa si ti sada misli.
Posta sam ružni junkie ka' Elvis Presley.
Šta sam ima' sam proda', sad kraden šta se može.
Iz ove kože se ne može, o Bože.
Htia bih stati, ali recite mi kako.
Nije lako. Zlo je naopako.

Ref:
Trilogija jada narko grada,
'ko visoko leti nisko pada.

Diler, dragi moji, zanimanje i ime,
moram priznat, ne ide mi loše u zadnje vrime.
Za odabranu ekipu, a i one koje vata kriza,
uvik iman spremna dva-tri spasonosna priza.
Za mene je Split ka' i rudnik zlata,
velika vrata mog izlaska iz blata.
Znam-prodajem smrt, al' to ekipa želi.
Vjest o novoj žrtvi me nimalo ne veseli.
"Imamo dilera!", vicu policajci,
al' zadovoljni odlaze sa koverton u šaci.
To je baren jasno, dilan, zaradjujem masno,
to je moj posao i obavljn ga casno.
Kad-tad cu imat dosta da napustim sva ta sranja,
natezanja sa furežima, svadjanje sa lupežima.
Zaradjujem za život po zakonima ulice,
i zato oprosti, sestro Bernardice.
Kad se jednom krene, teško je stati,
al' kad se smirin o tome moja dica nece znati.
Al' sve do tada, ja jedina sam nada,
za mnoge brodolomce ovog potonulog grada.
To je moj život i nisan ubojica,
mada nosim etiketu gada u labirintima jada.

Ref:

Zanimanje policajac, ove države sam dika,
ustavnoga poretka prilika i slika.
Nisan tu da razmišljan, vec da slušan što mi kažu.
Odojen sam maricom, i odgojen sam palicom.
Ne podnosin dilere, nacin njihova života,
oni su korov društva, civilizacijska sramota.
Znalo je bit i to da mi nude mito,
ali tudje necemo reka' je još oni tip (drug Tito).
I uopce ne marim kad je rjec o pari,
nepotkupljiv sam i okrutan ka' prljavi Harry.
Ka' Sledge Hammer slušam naredjenja bez zbora.
S pištoljem u ruci bit cu najveca im mora.
Svrha mog života je borba protiv kriminala.
Ja sam ratnik na frontu društvenog morala.
"Oprosti dragi, al' od života bi' više htila",
rekla mi je žena, kad me napustila.
Nisam ni za što kriv, al' opet svi me mrze.
Instrument sam kojeg u ruci neki drugi drže.
Toga sam svjestan, al' to moja stvar nije.
Ostalo je još mnogo borbi do penzije.
Pred citavog truda znam da svejedno,
glavne face izvuc ce se uvjetno,
glavne face izvuc ce se uvjetno,
glavne face izvuc ce se uvjetno...

subota, 12.04.2008.

evo me, živ sam

Danas san napokon uvatija vrimena, jer jebe me škola, maturant sam pa moram sređivati stanje u školi,škola završava negdi između 20 i 25. 5, pa sad svi stalno ispituju, sami testovi ma strava.A iman i posla oko maturalne radnje jel pošto san sva tri razreda proša sa 5,a nadan se da ču i ovaj imam kao povlasticu da samo predan radnju i ne triban je ni braniti ni ništa polagati. A radnja po mom odabiru Velika gospodarska kriza, ono posljedice, uzroci, stanje nakon krize načini izlaska, i moje mišljenje koje prevladava, jer ako čitate posteve vidite da ja samo pročitan knjigu i onda ubacim neke činjenice a ostalo samo mudrujen ,mislim da sam pomalo zavolija tu ekonomiju i skužija što je čar te ekonomije. U početku nisam baš nešto je shvača a sad mi se počela sviđati.

Druga stvar koja mi oduzima vrime je Maturalni ples, e za taj ples ja i moj frend Marko, a i moj čitav razred se trudi oko organizacije toga i onda mi dođu oni gimnazijalci, razred a i nešto modruje i ne slaže se pa mi dižu tlak. Marko je inače dobar gitarista samo šteta što je malo drukčiji đir od mene, on voli rock balade i večinom neke te ljubavne pijesme, ali ono sluša sve ali to mu se nekako sviđa, ma pravi galeb.Mi smo se u proteklih mijesec dana ubili od rada. Pronašli smo bend za maturalnu, ali oni bi htijeli neki rock bend, i kažen ja njima; "pa i ja san veliki roker i ja bi to želia, ali ljudi moji nas ima preko sto i trebamo nači bend koji če digniti atmosferu pijesmama koje se pijevaju npr. na vjenčanjima ono Mišo Kovač, Mladen Grdović....A da ne pričan da smo mi našli sponzore za maturalnu i da još tražimo sponzore dok oni da ne buden prost k.... puše okolo.

Ovih dana idem u Zadar kupiti odijelo za maturalnu, naravno svi su kupili več klasična odijela, ali ja kupujen Dalmatinsko odijelo, to vam je inače odijelo bez kragne, ma šooouuu odijelo pravo mladenačko urbano pa nisam neki ono političar pa da nosim klasična odijela, osput iden kupiti i jedne šuzice i koju majci i gače da iskoristim situaciju kad otac i majka plačaju.

A da se odmaknen od maturalne.Jučer smo igrali utakmicu u rukometu. Imamo školsko prvenstvo i izgubili smo s 2 razlike, ubija san se na utakmici, doša sam doma cili izudaran. Ma i nada sam se porazu, jer za ovaj drugi razred igraju dva vanjska koja igraju i za školu a da se pohvalim da je naša škola za koju i ja igram treća u županiji. To su mi suigrači jer sam ja pivot u školskom timu, prventveno zbog fizičkih predispozicija. Ali objasnin ja ovin svojima da ih boje čuvaju, izlaze na njih i tuču ih, jer jedan je 1,95 a drugi 1,92 a topine u ruci, i oni nekako poslušaju mene, a ja se na crti borim,tučen ja njih tuču oni mene, da san par ono efektivnih golova s jednim igračen oko vrata a drugim na ruci.Ali san se izmorija, dobija par udaraca u arkadu, u zube, u rebra tako da san bija mrtav. Ali san se borija sa svih svojih 1,92m visine i 86 kila, tuka san ih,ali ipak smo svi prijatelji pa san mora malo smiriti emocije.Poslije smo pošli u naš kafić FIRMA i popili par Karlovačkih i odma sam se bolje osječao.
To je sve od mene kasno je idem spavati, Laku noć

četvrtak, 10.04.2008.

AnArHiJa i AnArHiZaM

Znam da nisam pisao dugo ali stisla me škola, priprema za maturalnu, a i kum sam na krizmi bratu jednog od mojih najboljih prijatelja… i da vam ne objašnjavam sve.Ovaj post je nastao kao odgovor na sve one neznalice koje svakodnevno viđam s tim znakom,i za one koji spajaju znak „anarchy“ i znak „peace“. Na ideju sam došao nakon što sam često viđao da mladi to nose a ni ne znaju ništa o tome. A i pročitao sam jednu knjigu dobru knjigu o anarhizmu, pa mi je sad došla ta ideja.Ne znam dali će svi povatat moja razmišljanja jer ipak je to teško štivo,ali mnogi mladi misle da znaju puno toga a zapravo misle krive stvari…io samo da kažen Martine ako ovo pročitaš nemoj mi govoriti da se pravin pametan, jel znaš moja razmišljanja…

Što onda zapravo znače te riječi? Sama riječ "anarhija" dolazi iz grčkog jezika i znači doslovno "ne" i "vlast". Takav direktan prijevod možda najbolje opisuje samo značenje te riječi. Sama riječ "anarhizam" nastaje kao naziv za političku ideju i filozofiju koja teži anarhiji, dakle, društvu bez svake vlasti, autoriteta i prisile. Anarhija predstavlja "društvo blagostanja" društvo u kojem vlast i autoritet zamjenjuje samoorganizacija, društvo ravnopravnosti, ravnopravne i pravedne distribucije svih dobara,ukratko, društvo u kojem svaka osoba može zadovoljiti svoje osnovne i sve ostale potrebe u maksimalnoj mjeri, a da pri tome ne radi na štetu drugih. Možda se u ovom posljednjem skriva jedna od osnovnih ideja - živjeti svoj život potpuno slobodno, ali uz punu odgovornost prema tuđoj slobodi. Potpuni izostanak svake vlasti i autoriteta. Kako je to moguće? Već danas društvo nerijetko funkcionira bez autoriteta i vlasti. Država ne može funkcionirati bez tih modela prisile. Društvo može. Anarhizam se ne protivi organizaciji, već predstavlja oblik organizacije, koji bi mnogi anarhisti nazvali savršenim oblikom organizacije. Savršenim zbog nužnosti ravnopravnog sudjelovanja svih osoba u društvu, što za razliku od trenutne društvene organizacije nudi stvarnu mogućnost odlučivanja. Moć ne bi nitko posjedovao i svi bi posjedovali moć Danas bogatstvo, odnosno posjedovanje novca i silne imovine, predstavlja društvenu vrijednost, "dobar" položaj u društvu, daje moć Naravno, sada će vam se učiniti kako je to nemoguće zbog same veličine društva... No, nije nemoguće. Društvo je danas organizirano kao ogromna zajednica i centralizirano, što zapravo nema nikakve veze sa svakim od nas. Određuje nas mjesto stanovanja, mjesto gdje radimo, mjesto gdje se zabavljamo i provodimo slobodno vrijeme. Imamo određen krug prijatelja i poznanika. Zapravo, imamo nekoliko interesnih skupina unutar kojih prakticiramo svoje svakodnevne aktivnosti. Nepostojanjem autoriteta i hijerarhije u organizaciji, nestaje mogućnost i potreba postizanja dominacije i moći nad nekim a.Što dovodi do temeljne biti Ne treba imati podanike i ne treba biti podanik. To je jednostavna filozofija. Naš svakodnevni život i djelovanje nas odvode u jednom ili drugom smjeru. Time, zapravo, sami biramo što želimo, unatoč činjenici da smo ponekad prisiljeni učiniti neke stvari i protiv naše volje. To nikoga ne treba spriječiti u pokušaju ostvarivanja drugačijih ciljeva. Ne, baš naprotiv, to nas može ohrabriti da se još jače potrudimo promijeniti takvo stanje stvari.Sve to je dug i ponekad težak proces, ali ako u njemu ne sudjelujemo, biti će još duži i još teži.


Ljudi moji anarhizam se nešto što se krivo shvaća, a onda krivo i tumaći. Šteta što više nema onih stalnih pobuna mladih, prvenstveno mislim na studente, koji su nekoć izlazili na ulice i tražili svoja prava i prosvjedovali za boljitak svijeta, ljudi koji su nastojali ne odricati se svojih stavova i ne biježati od svega, nego se boriti prvenstveno za svoju budućnost...

srijeda, 26.03.2008.

Starke-kultni opanak

One su bile i ostale više od tenisica, one su nostalgija, modni izričaj. One prate revoluciju u sportu i glazbi. One su All Star Conversice, svi smo čuli za njih i svi smo ih vidjeli, a velika većina nas ponosan je vlasnik barem jednog para Converse tenisica. Nose ih djeca, mladi i stari, a osim statusa običnih tenisica, Conversice su postale cijenjeni odjevni predmet, poput traperica. Davne 1908. godine u glavi Marquisa M. Conversa, tada cijenjenog menadžera jedne tvornice obuće, rodila se zamisao da otvori svoju vlastitu tvornicu naziva 'Converse Rubber Shoe Company' u Maldenu, Massachusetts. Tada 30-godišnji Convers nije niti sanjao da će njegova mala tvornica prerasti u veliko carstvo koje će zavladati svijetom.
Šarene boje, veseli motivi i vjernost kroz desetljeća
U početku proizvodila se samo crna tenisica, a uskoro dodaju i bijelu u svoju ponudu. Tenisice sa mnogo nadimaka poput 'Cons', 'Chuckers', 'Converse' ili 'Chucker Boots' našle su se pod pritiskom od strane košarkaških momčadi koje su sredinom 60-ih zatražile da se tenisice prodaju u više boja. Sedamdesetih godina počeli su s proizvodnjom kožnih tenisica. Mašta im je proradila pa su osim onih košarkaških tenisica uveli modele s produženim gležnjem, one bez produžetka pa čak i verzije iznad koljena. Pojam tenisice dotakao je neku novu dimenziju koju su svi prepoznali.

Bezvremenski klasik koji je mijenjao boju, ali ne i dušu Veliku popularnost postiže 50-ih godina s rađanjam rock 'n' rolla, odnosno dobom Rockabillyja. Ljubitelji punk rocka posvojili su Conversice kao glavni modni trend među pripadnicima, kao i punk rock bendovi poput Ramonesa, 80-ih su ih prisvojili Guns 'n' Rosesi, dok 90-ih postaju glavna obuća grungerske struje. I danas, stoljeće nakon pojave legendarnih tenisica, mnogi moderni punk rokeri, ali i pripadnici drugih supkultura, vlasnici su Conversica. One su se pojavljivale i u video igrama, filmovima i televizijskim emisijama. Početkom ovoga stoljeća diljem svijeta proizvodi se 750 milijuna pari tenisica, a najmanje ih nose košarkaši koji su ih proslavili. početka 21. stoljeća prodano je 750 milijuna pari tenisica diljem svijeta, što je ujedno starke stavilo na ljestvicu najprodavanijih tenisica u povijesti.
No, All Starke su, uz Dr. Martens, predmet koji je izazvao oštre kritike kada je u pitanju etika.

Nakon ovih uvoda,moram reći da .I sad se nameće jedna besmislenost, svatko tko je buntovnik, rocker i drzi do tog da se izdvaja iz vecine danas nosi starke. Fino ode u ducan, plati 500 kuna i onda ima certifikat da je sve ono gore spomenuto. A meni je to bas smijesno! Kao oni koji ne zele biti kao svi ostali i kupovati odjeću s potpisom obavezno moraju kupiti preskupo smece samo zato sto na tim tenisicama pise "Converse All Star". I po cemu se onda netko tko nosi starke razlikuje od šminkera koji nos nike - ice? (izlika da Nike zlostavlja mladu radnu snagu ne vrijedi jer je tvrtka Nike kupila Converse All Star pa zapravo dode na isto)Ja smatram da su ti ljudi budale, uz svo dužno poštovanje ipak ja neću sebe oblačiti u sranje da bi nekome( nešto išo dokazivati. Ako mi se nešto sviđa kupim, pa makar me tenisice došle 900kn! (ovo za 900 kn je laž,ali neka)Ionako ima 6 milijardi ljudi na svijetu, uživaj u životu i boli te kurac za druge. Oni koji se ponašanjem ili oblačenjem misle prestaviti kao neki buntovnici (alternativci )samo trate vrijeme i po mome mišljenju su isfrustrirani i nezreli ljudi.
A ja nosim starke, volim ih nositi i imam ih doma , za par dana idem kupiti i novi par, ali ja ih ne nosim radi đira ili nešto, nego isključivo jer mi se sviđaju i obožavam osječaj kad sam u njima, a sad će ljeto pa moram se opskrbiti

ponedjeljak, 24.03.2008.

Priča o punk glazbi

Ovaj post je nastao kao plod dugogodišnjeg slušanja punk glazbe, ne odijevam se kao panker, nisam punker, ne slušam u tolikoj mjeri punk ali sam ljubitelj dobre glazbe i benda The Clash, koji je izvan okvira žanra utjecao nja sve...ali u svojm razmišljanjima iman dosta stavova koji imaju korijene iz punka. Mislim da je ta glazba promijenila svijet i utjecala na politiku tog vremena, mnogi sada utjecajni ljudi su kulturno se bogatili na nasljeđu punka. To je za mene više od glazbe, znam da mnogi to neće shvatiti, jer je punk naoko divljačka glazba, ali to je glazba puna istinskih osijećaja i iznošenja nekih novih pogleda na svijet. Pošto prvenstveno slušam stari rock, punk mi služi kao ispusni ventil gdje se mogu ispucati i osloboditi neku energiju i posjetiti se na jedno meni drago vrijeme.

A sad nešto o punku i meni najdražim punk bendovima i izvođaćima

U drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća Britanija se našla u velikoj gospodarskoj krizi. Posljedica toga je bio sve veći jaz među klasama što je kod mnogih mladih ljudi ostavljalo dojam besperspektivnosti. Popularna muzika je bila pompozna. U svom zenitu je bio virtuozni simfo rock koji je tekstovima bježao od surove realnosti, pa su se tako mlađe generacije sve teže identificirale sa simfo bendovima. Kao rezultat pobune nastao je punk koji je tekstovima konačno dodirnuo stvarni svijet, a muzičkom jednostavnoišću je omogućio bilo kome da sastavi svoj bend. Scena se razvila u dučanu robe imena «Sex» Malcolma McLarena i modne kreatorice Vivian Westwood, gdje su se okupljali članovi Pistolsa i Clasha te u klubovima The Roxy i 100 club.



Sex Pistols

Jesu li Sex Pistols samo kopija New York Dollsa, odnosno konačni rezultat onoga što je McLaren od Dollsa htio učiniti?
Vjerojatno bi bilo tako da nije bilo Johnny Rottena.
Iako bi on za veličanje njegove persone rekao «Nevermind the bollocks», osoba koja je napisala stih «I am an antichrist, I am an anarchyst» zaslužuje određenu hvalu, koliko gode se Glenn Matlock, autor većine muzike i prvi basista Psitolsa, protivio navedenom stihu.
Legenda kaže da je Rotten uletio u bend kada ga je McLaren vidio kako se šeće u majici Pink Floyda iznad čega je rukom bilo dopisano «I hate».
Takav antivirtuozni muzički stav definirao je punk kroz muziciranje Sex Pistolsa. Drugim riječima, povratak rock muzike njezinoj energiji kroz jednostavnost.
Osim toga, Rotten nije pisao tekstove o ljubavi poput New York dollsa, već je svom silinom tekstovima napadao tadašnje britansko društvo i do tada nedodirljivu kraljevsku obitelj. Tako su pistolsi na obljetnicu kraljičine krunidbe zaplovili Thamesom i sa svog brodića puštali njihov singl «God save the Queen».



Pistolsi su dodatno šokirali britansku javnost nastupom na Bill Grundy showu, kamo su propisno ispičkarali voditelja. Zato im je niz nastupa bio otkazan, ali legenda o punkerskom buntu i antikonformizmu je stvorena.
Dovlačenjem Sid Viciousa u bend na bas gitaru, umjesto autora muzike Glen Matlocka, stvorena je još jedna legenda. Viciousa je bas gitari neuspješno pokušao naučiti Lemmy iz Motorheada. Neuspješno, jer naprosto Sid, prema Lemmyevim riječima, nije imao talenta. Ali imao je karizmu, no zato je većinu bass dionica na albumu «Never Mind the bollocks, here's the Sex Pistols» koji izlazi 28. listopada 1977. godine,odsvirao gitarista Steve Jones. Osim njega dio dionica je odsvirao i bivši basista Glenn Matlock.
Početkom 1978. godine Pistolsi odlaze na turneju po jugu SAD-a, gjde su šokirali tamošnju konzervativnu publiku.
Zadnji koncert su održali u San Franciscu, a koncert je Rotten zaključio riječima «Imate li osjećaj da su vas prevarili». Tri dana kasnije, 17. siječnja 1978. godine, Rotten napušta bend.
Oststak benda putuje u južnu ameriku u psjet odbjeglom britanskom kriminalcu Ronnie Biggsu i snimaju film i album «The great Rock and roll swindle».
Sid Vicious nakon utamničenja zbog optužbe za ubojstvo svoje djevojke Nancy umire od overdosea 2. veljače 1979. godine.
Pistolsi se raspadaju, a ponovno će se okupiti 1996. godine kada započinju sa turnejom.



The Clash

Sa djelovanjem počinju 1976. godine. Bend formiraju Joe Strumer, Mick Jones i Paul Simonon. Ime bendu je dao simonon jer se riječ Clash stalno ponavljala u novinama koje je čitao.
Uz Pistolse i Siouxie and the Banshees bili su sudionici koncerta 100 Club Punk festival nakon kojega je definiran punk kao muzički pravac.
Prvi nastup su imali 4. srpnja 1976. kao predgrupa Sex Pistolsima, a iduće godine izdaju prvi album The Clash. Na njemu su započeli sa mješanjem punk i regge elemenata. Njihovi tekstovi su bili obilježeni ljevičarskom socijalnom tematikom i poput večine punk bendova prezirali su simfo i hard rock zbog njihovog bijega od stvarnosti.
Idući album «Give em enough rope» snimaju 1978. godine, a 1979. izdaju dupli album London's calling. Na njemu dodatno pojačavaju regge elemente što se vidi u pjesmi Guns of Brixton i početnoj London calling. Tim albumom su iskoračili izvan stereotipa punk muzike, a vrhunac ta ideja doživljava na trostrukom albumu Sandinista koji izlazi 1980. godine. Razlog tolikoj opsežnosti albuma bila je namjera sastava da sveki mjesec izdaju po jedan singl.
Ime albuma ukazuje i na komunističko političko opredjeljenje benda. Naime sandinisti su bili nikaragvanska lijeva politička stranka koja je 1979. godine povela marksističku revoluciju.
Na sljedećem albumu Combat rock nalazi se pjesma Should I stay or Should I go koja je vjerojatno jedna od najsviranijih pjesama benda.
Mick Jones napušta bend, a posljednji album Cut the crap izlazi 1985. godine nakon problematičnog procesa snimanja.
Bend se raspada 1986. godine.



The Damned

Damnedi nastaju 1976. godine u Londonu i uz niz raspada i ponovnih okupljanja djeluju do današnjeg dana. Karijeru su počeli kao punk bend sa snažnim utjecajem garage rocka, no s vremenom sve više postaju gothic rock bend pod utjecajem pjevača Dave Vaniana koji je već na početku karijere gajio imidž grofa Dracule.
The Damned su za povijest punka važni po tome što su upravo oni izdali prvu britansku punk ploču. Radi se o singlici «New Rose» koja je izašla 22. listopada 1976. godine pod etiketom Stiff Recordsa.
Oni su također izdali i prvi britanski punk album «Damned Damned Damned» 18. veljače 1977. godine.
Navedene uspjehe Johhny Rotten je popratio komentarom da su The Damned bili toliko ljubomorni na Pistolse, stoga su požurili sa idanjem ploče. Naime The Damned su svoj prvi nastup imali upravo kao predgupa Sex Pistolsima.
Idući album Music for pleasure producirao je Nick Mason iz Pink Floyda. Ime i izbor producenta ukazuje da se grupa nije željela zadovoljiti djelovanjem isključivo unutar punk okvira, no album je doživio negativne kritike i lošu prodaju pa Stiff records prekida suradnju s njima.
Krajem sedamdesetih bendu se na kratko priključio i Lemmy iz Motorheada i sudjelovao je na nekim live nastupima i snimanju demo snimki.
To rezultira novim albumom Machine gun etiquete koji je zvukom bliži garage rocku, no ipak na albumu nije svirao Lemmy.
No sa sljedećom pločom «Black album» sastav kreće sve više u smjeru Gothic rocka.
Osamdesetih snimaju još tri albuma Strawberies, Phantasmogoria i Anything. Devedesetih snimaju album «Not of this Earth», a 2001. godine snimaju album «Grave Disorder».



Buzzcocks

Formirali su se u Manchesteru 1975. godine pod utjecajem Brian Ena i The Stoogesa. No, nakon što su pročitali intervju s Pistolsima u časopisu NME (New Musical Expres) osnivači Pete Shelley i Howard Devoto putuju u London kako bi Pistolse vidjeli uživo. Nakon toga oni organiziraju Pistolsima koncert u Machesteru. Zatim pronalaze basistu i prvi nastup imaju kao predgrupa Sex Pistolsima u srpnju 1976. godine, te sudjeluju na 100 Club punk festivalu.
Osnivaju svoju nezavisnu diskografsku kuću New Hormones i izdaju EP Spiral Scratch.
Nakon toga Devoto napušta bend i formira još jedan sastav koji će biti značajan za britansku punk scenu, Magazine, koji će imati hit «Shot by Both Sides».
Karakteristično za Buzzcockse jest da su imali više pop elemenata od ostalih britanskih punk bendova i tekstovi su im često bili seksualno provokativni poput njihovog prvog singla za major label United Artist pod imenom «Orgasm Addict». Navedeni singl je BBC odbijao svirati, iako se dobro prodavao. No idući singl «What do I get» im je bio najkomercijalniji i dan danas je često sviran po raznim birtijama i radio postajama.
Prvi album Another Music in a Different Kitchen izdaju 1978. godine, slijede Love Bites 78. i A Different Kind of Tension 1979. godine.
Za vrijeme snimanja demo snimki za idući album grupa se raspada, a od 1989. godine bend se nekoliko puta ponovno sastavljao, objavljuju albume i odlaze na turneju s Nirvanom i Pearl Jamom.




The Ramones

Ramonesi su svakako bili čudaci. Pjevač Joey Ramone je patio od opsesivno kompulzivnog poremečaja, gitarista Johnny Ramone je bio desničar sklon nasilju, dok je basista Dee Dee Ramone navodno neko vrijeme traćio prostitituirajući se.
Unatoč svim tim razlikama i karakternim osobinama prema kojim bi ih svaki moderni psiholog uspjeha otpisao, Ramones su postali jedan od najutjecajnijih sastava uopće.
Njihova svirka, ubrzani rock pop do maksimuma, je bila ogoljena gotovo do samog minimuma.
Bez solaža na gitarama ili bubnjevima, odnosno kako je Tommy Ramone ustvrdio: «Eliminirati nepotrebno i usredotočiti se na suštinu», Ramones su stvorili onaj zvuk i način svirke kojeg većina punk bendova danas kopira i pokazali su da za stvaranje dobre muzike osoba ne mora biti virtuoz.
Ramonesi su započeli su svoju karijeru svirajući po New Yorškim klubovima CBGB i Max Kansas cityu. Često se spominje anegdota kada je tada poznati punker transseksualac Wayne County prvi put vidjevši ih na djelu rekao kako zvuče kao New York Dollsi na spidu. Ipak vremenom odbacuju glam imidž i oblače se u crne kožne jakne koje će postati, uz Dee deejevo one, two, tree, njihov glavni zaštitni znak.
Prvi album izdaju 1976. godine, a do 1996. ukupno su izdali 21 album.
Već prva dva albuma, Ramones i Leave Home sadrže većinu njihovih antologijskih pjesama poput Beat on the Brat, Blitzkrieg Bop, Comando i Glad to See you go.
Bilo bi sad besmisleno nabrajati sve albume, stoga vrijedi još izdvojiti album End of the Century. Njega je producirao Phil Spector, osoba koja je radila s Beatlesima i koji je uperio pištolj u Dee Dee Ramonea kada oni nisu želili slušati opsesivne Spektorove zapovijedi o načinu snimanja. Nakon toga Dee Dee napušta snimanje i prema svom priznanju nije znao kako je uopće dovršen album
Dee Dee je posljednji put svirao s Ramonesima na albumu Brain Drain kojeg je obilježila pjesma Pet Semetery napisana za film istog imena rađenog prema knjizi Stevena Kinga, a posljednji album Adios Amigos snimaju 1996. godine.



The Heartbreakers

Za njih možemo reći da su prava supergrupa New Yorškog punka jer je sastavljena od dvojca iz New York Dollsa, Johnny Thundersa i Jerry Nolana, te Richard Hella iz Televisiona. No samo godinu dana nakon nastanka grupe, točnije 1976. godine iz nje odlazi Richard Hell.
Te godine odlaze u London te sa Sex Pistolsima, The Clashom, The Damnedima i Buzzcocksima promoviraju tzv. Anarchy turneju.
Nakon toga snimaju album LAMF koji izlazi 3. listopada 1977. godine. Iako su kritičari pohvalili pjesme i muziku, mana albuma je bio loš miks.
Imidž benda se najbolje može isčitati u pjesmi Chinesee rock, koju supotpisuju Dee Dee Ramone i Richard Hell, a svoju gubitničku stvarnost najbolje su prikazali u pjesmi Born to Lose.
Nakon povratka u New Yorku u snimaju «Live at Max's Kansas City» na kojem se nalazi pjesma London Boys kojom ismijavaju Sex Pistolse i osvećuju im se za njihovu pjesmu New York, kojom su Pistolsi, jeli....sprdali njih.
Bend se povremeno okupljao sve do smrti Johnny Thundersa 1991. godine.


Blondie
I Priča o Blondie započinje s New York Dollsima. Naime, Chris Stein se 1970. godine seli u New York s ciljem da se priključi bendu koji liči na New York Dollse. U bendu The Stilettos upoznaje bivšu Playboyevu zečicu Deorah Harry s kojom započinje ljubavnu vezu.
Stein i Harry formiraju svoj bend, a 1975. godine sastav su nazvali Blondie zbog povika koje bi kamijondžije dobacivali Deborhi.
Blondie redovito nastupaju u CBGB-u i 1976. godine izdaju svoj prvi album.
Drugi, Plastic letters izlazi iduće godine, a njihov najznačajniji album Parralel lines izlazi 1978. godine.
Singl s albuma «Heart of glass» je karakterističan po tome što se po prvi put disco pomješao s punkom. Razlozi za to su njihova inspiracija Kraftverkom, ali i ritmom iz disco pjesme Bee Gee'sa Staying alive. Drugi singl je bila više rock pjesma One way or another.
do 1982., kada se razilaze, izdaju još tri albuma, no Parralel lines ostaje onaj koji je obilježio bend zbog kombinacije punka, novog vala, disca i reaggea.
Ponovno se okupljaju 1997. godine, a album izdaju 1999. godine, u međuvremenu Harry je snimila nekoliko solo ploča i glumila u nekoliko filmova poput Videodroma Davida Cronenberga.



Talking Heads

Talking Heads se okupljaju 1974. godine u Školi dizajna Rhode Island. Odlaze u New York i u CBGB-ju sviraju kao predgrupa Ramonesima. Ubrzo skupljaju sljedbu i 1977. godine izdaju album. Poput grupe Blondie svoj početni punk zvuk obogaćuju s različitim utjecajima od funka, art rocka do world musica.
Na prvom albumu Talking Heads: 77 se nalazi pjesma Psycho killer kojom je David Byrne pokušao dočarati misli serijskog ubojice. Tu pjesmu je do sada obradilo mnoštvo bendova, što ukazuje na utjecaj koji je sastav imao.
Iduće godine započinju suradnju s Brian Enom. Suradnja je potrajala do 1982. godine i rezultirala albumima More songs about bilding and food, Fear of the music, Remain in light kojim počinju koristiti elemente worl musica pod utjecajem Fele Kutia.
Do raspada benda 1991. godine izdali su još četiri albuma.


Patty Smith

Patty Smith spojila je beatničku poeziju s rockom i upoznala tadašnju američku mladež s francuskom simbolističkom poezijom.
Rođena u Chicagu u siromašnoj obitelj, pa je kao mlada radila u tvornici. U New York stiže 1967. godine i postaje čest gost u klubovima Max's Kansas city i CBGB. Tamo počinje nastupati s Wayne Countyem i Allen Lanierom iz grupe Blue Oyster Cult.
Radila je i kao rock novinarka za magazin Creem.
Prvi singl «Hey Joe/Piss factory» snima 1974. godine, a iduće godine izlazi joj prvi album Horses.
Na njemu se nalazi obrada pjesme Van Morrisona «Gloria» koju otvaraju njezini stihovi «Jesus died for somebodies sins but not mine» koji su jedne od najpoznatijih u rocku. Idući album Radio Ethopia je još siroviji što odražava sve veću popularnost punk muzike. Album Easter snima 1978. godine. To joj je najkomercijalnija ploča jer se na njoj nalazi hit singl Becouse the night koju je napisala zajedno s Bruce Springsteenom.
Do kraja sedamdesetih snima još album Wave.
Započinje vezu s bivšim gitaristom MC 5-a Fred the sonic Smithom, s kojim osniva obitelj.
Povlači se sa scene do 1988. godine kada izdaje album Dream of life.
Do 2007. snima još šest albuma, a upravo je ona 15. listopada 2006. svojim tro i pol satnim nastupom zatvorila klub CBGB, a njezinom pjesmom Gloria završavamo emisiju posvećenu bendovima koji su djelovali u navedenom klubu.



Dead Kennedys

Jedan od najutjecajnijih i najpopularniji post Pistols punk bend iz SAD-a su bili Dead Kennedys. Nastali su u San Franciscu 1978. godine kada se Jello Biafra javio na oglas u kojem je bend tražio pjevača. Svojim prvim nastupima u centru San Francisco punk scene, filipinskom restoranu «Fab Mab» Kennedysi ubrzo stiču znatnu sljedbu fanova.
Prvi singli im je California Uber Alles. U navedenoj pjesmi Biafra žestoko kritizira tadašnjeg guvernera kalifornije Jerry Browna i ukazuje smjer razvoja benda kao politički angažiranog.
Singl su objavili na njihovoj etiketi Alternative tentacles, koja je danas postala jedna od najznačajniji nezavisnih diskografskih kuća, za koju idaju i izdavali su albume sastavi kao što su NoMeansNo i Melvins, a čak objavljuje govore Noama Chomskog.
Idući singl je Hollyday in Cambodia, punk pjesma sa surf gitarističkim zvukom što će biti jedna od karakteristika sastava.
Navedene pjesme će se naći na njihovom prvom albumu «Fresh Fruit for Rotting Vegetables» koji izlazi 1980. godine i postat će zlatna ploča u Velikoj Britaniji.
Zbog imena benda i svojih tekstova kojom su ironizirali konzervativnu ameriku doživljavali su napade od strane desničarski i religijskih grupacija.
Osamdesete godine kreću na britansku turneju i tamo si osiguravaju status jednog od najpopularnijeg punk benda.
Iduće godine izdaju EP «In God We Trust Inc.» na kojem se nalazi pjesma «Nazi Punks Fuck off» čime su jasno odredili svoj svjetonazor.
Novi album PLASTIC SURGERY DISASTERS objavljuju 1982. godine, a treći album "Frankenchrist" 1985. godine, kojeg je obilježio provokativan poster "Penis Landscape," švicarskog umjetnika H. R. Gigera i tekstovi koji kritiziraju sve veću snagu desnice u američkoj politici.
Posljednji nastup imali su u veljači 1986.godine, a Novi album «Bed Time for Democraty» izlazi kasnije te godine nakon što se bend već raspao.




Exploited

Počinju kao Oi punk bend. Formiraju se 1979. godine u Edinborroughu. Prvi ploču EP Army Life izdaju 1981. godine, a album Punk's not deat im izlazi iste godine koji je zauzeom prvo mjesto na top listi nezavisnih albuma te godine.
S grupom Discharge kreću na «Apocalipse now» turneju koja je bila rasprodana.
Album "Troops of Tomorrow" izlazi 1982. godine, a zvuk benda, uz njihove suvremenike GBH i spomenuti Discharge je znatno utjecao i na nastanak trash metala. Naime, Slayeri obrađuju pjesmu Exploiteda UK82, koju su za potrebe filma Judgment night preimenovali u LA 92, dok su Antrax i Metallica nekoliko puta obrađivali pjesme sastava Discharge.
Tekstovima su se protivili autoritetu, politici i ratu, dok su njihovi nastupi su često bili nasilni zbog čega su uhapšeni u Španjolskoj i zabranjeni u Nizozemskoj.
S vremenom sve više metaliziraju svoj zvuk i od šestog i sedmog albuma Massacre izašao 1990. i Beat the Bastards izašlog 1996. godine slobodno ih se može nazvati trash metal bendom.



Bad Religion

Nastaju 1980. godine u južnoj Kaliforniji. Do današnjeg dana izdali su četrnaest studijskih albuma, te su često mijenjali postave čiji su temelj bili gitarista Brett Gurewitz i pjevač Greg Graffin. Njih dvojica su bili i glavni autori i zaslužni za karakterističnost sastava, vokalne harmonije i politički angažirane tekstove. Takav pristup glazbi će utjecati na današnju melodične punk bendove poput NOFX-a.
Prvu ploču izdaju 1981. godine za svoju etiketu Epitaph records, za koju su kasnije svoje albume izdavali već spomenuti NOFX, Offspring i drugi danas poznati punk i rock sastavi.
Iduće godine izdaju prvi album «How could Hell be Any Worse» čime stvaraju poveću bazu fanova, da bi taj status pomalo ugrozili sljedeće godine prog- rock albumom s istaknutim klavijaturama «Into the unknown» koji nije na početku bio prihvaćen od njihovih fanova.
Gurewitz odlazi iz benda ne odvikavanje, a sastav se vrača svom originalnom zvuku na EP-u Back to the Known no ubrzo se raspadaju.
Ponovno se okupljaju 1986. te dvije godine kasnije izdaju album "Suffer" kojeg kritika i fanovi drže za jednu od njihovih najboljih ploča.
Sljede albumi "No Control", "Against the Grain" i "Generator", a 1993. godine prelaze na major label Atlantic Record za koju izdaju album Recipe for Hate. Sljedeće godine izlazi album "Stranger than Fiction" koji postaje prva ploča benda prodana u preko pola milijuna primjeraka i time dobiva status zlatne ploče. Gurewitz opet napušta bend smatrajući da su se prodali.
Za Atlantic records izdaju još dva albuma, a 2001. ponovno se vraćaju na Epitaph records, a Gurewitz se vraća u benda. Izdaju albume "The Process of Beleif", a 2004. izlazi album "The Empire Strkes First" koji je u cijelosti anti Bushevski nastorjen budući su članovi sastava mišljenja da je George W. Bush najgori američki predsjednik i jedan od najgorih svjetskih vođa ikada.
Posljednji album "New Maps of Hell" izdaju 2007. godine.

nedjelja, 23.03.2008.

Sretan Uskrs

:SVIMA VAMA ŽELIM SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS:

petak, 21.03.2008.

Ovo je priča o našem Woodstock

Svake godine na uskršnji ponedjeljak, mnoštvo mladih iz našeg dijela Dalmacije se okuplja na obližnjem otoku Pašmanu, na brdu kod mjesta Tkon. Na tom brdu nalazi se samostan benediktinskog reda. Na tom brdu skupi se i ponekad i do 1000 mladih koji tamo provode vrijeme družeći se i uz pijesmu i hranu. Ja i moji prijatelji idemo tamo već 4-5 godina. Ponesemo sa sebom gradele,meso,mnogo pića (pive,vina,viskija...) i ostale potrepštine kruh,sijekiru,gitare,šatore... i mnogo dobrog raspoloženja. najčešće krenimo oko 9 sati s brodom, i dok dođemo do otoka Pašmana, privežemo brod i uspenjemo se s cijelom opremom na vrh brda treba nam negdje 2 sata.Zatim sljedi pravljene tabora, traženje drva i pravljenje vatre. U međuvremenu pristignu i druge ekipe i tako se svi zajedno nađemo i tad dolazi do dijela kad moramo pripremiti hranu, zapalimo vatru i mi muški spremimo meso a cure su brinu za ostale stvari, u među vremenu se uvijek svira gitara ili pijevaju klapske i dalmatinske pijesme. Kad poidemo prvu turu onda je raspašov, počinje se polako piti i pivati uz gitaru a na gradelama se uvijek nešto sprema. I tako uredno se družimo,pivamo cijelo popodne, a neki poput mene se zavale i lagano uživaju u suncu uz pivicu i zvuke gitare i pijesme.I na kraju svemu što je ljepo dođe kraj i onda je red poći doma, a to je onaj najgori dio....

Cilj tog dana je,druženje mladih u prirodi i stvaranje bolje povezanosti među mladima i prirodom. Naravno to je dan na koji svi mi zaboravimo probleme i uživamo u blagodatima preljepe Dalmatinske prirode i uz međusobno druženje i pismu koja je najčešće stari rock ili dalmatinske melodije. Za mene je to poseban dan jer se makar vratim u to neko doba duhovne slobode i umjetničke slobode, u doba vrhunske glazbe i uživanja u prirodi i ljudskom druženju.Taj dan i to druženje nije poteklo od nijedne organizacije već od nas samih mladih, željnih nekih novih iskustava i međusobnog druženja.Ali taj dan ima svoje negativne stvari, alkohol dijeluje negativno na neke ljude pa često izbijaju i tučnjave a i hitna zna navratiti zbog trovanja alkoholom.


U utorak ću napisati post o tome kako je bilo ove godine.

nedjelja, 16.03.2008.

Izlazak iz vremena

Ovaj post je ispiriran pijesmom "Break on through" i nekom težnjom da se pronikne u ono iza vrata (the doors) percepcije i uđe u neki drugi paralelni svijet.Post je veoma kompleksan,jel ima dosta djelova iz mitologije, znam da će zvučati da se pravim pripametan s svim ovim sranjima, ali to sad nije bitno jer ljudi kojima svijet nije samo šminkanje,poziranje... znat će proniknuti u dubinu ove teme i shvatiti što želim reči...znam da će mi prijatelji ako ovo vide reči da san puka i ali mene je ovaj zadnji misec uvatija taj neki đir tako da san krenija čitati malo o tome i kao rezultat nastao je ovaj post, jel mislim da se neću više zadržavati na ovoj temi i pričama o tome ... volio bih da ovaj post pročitate u miru i polako, ako treba i dva put i iskažete svoje mišljenje jer me veoma zanima...

U pomalo paradoksalnom međusobnom poništavanju dana i noći u pjesmi "Break on through" grupe The Doors krije se težnja za probojem na drugu stranu. Kakvu drugu stranu i što se tamo nalazi? U samoj pjesmi se pomalo opisuje, druga strana je "very strange, deep and wide" ili jako čudna, duboka i široka. Zapravo, bolje reći apsolutna. Težnja za apsolutom se i skrivala iza samog imena grupe The Doors, želja za probijanjem iluzije ovoga svijeta i spoznaje apsoluta ili konačne istine.
A kako uopće spoznati da živimo u iluziji i da postoji nešto više od ovoga svijeta?
Dat ću par primjera.


Stonehendge-po vjerovanjima portal

Mircea Eliade u svojoj knjizi "Slike i simboli" spominje indijski mit o isposniku Naradi i bogu Višnuu. Budući je Narada mnogo trpio, drugim riječima bio pravi asket, stekao je naklonost Višnua. Stoga bog odluči ispuniti bilo koju isposnikovu želju. Naradu onda kaže bogu "Pokaži mi čarobnu moć svoje maye (iluzije)!". Višnu prihvati želju i kaže Naradi neka ga slijedi. Našli su se na pustom putu pod jakim suncem. Višnu zamoli Naradu neka mu iz obližnjeg sela donese vode. Narada ode u selo i tamo sretne prelijepu djevojku zbog koje zaboravi po što je došao... i tako, kako ide u pričama, on je oženi, dobije troje djece... No, nakon dvanaest godina što je proveo živeći na selu sa svojom obitelji dogode se poplave koje mu unište posjed, ubiju ženu i djecu i na kraju bujica ponese i Naradu. On se tada osvjesti na pustom putu iz koga je krenuo u selo, a Višnu ga upita "Dijete moje! Gdje je ona voda što si mi trebao donijeti? Više od pola sata te čekam!"

Dakle, ono što je bitno za ovaj post jest da je Narada oženjen proveo dvanaest godina, dok ga je Višnu "istovremeno" čekao samo pola sata da donese vodu. Drugim riječima Narada je proživio skoro cijeli jedan život unutar pola sata. Dva paralelna života, koja su moguća zbog moći maye (iluzije).

Naime, prema hinduskoj tradiciji maya (iluzija) se jedino može dogoditi unutar vremena ili kako Mircea Eliade piše, "Višnuina kozmička maya se očituje kroz vrijeme". Mogućnost življenja cijelog života unutar trenutka drugog života, otkriva nam da je sve što vidimo oko nas iluzija. Kada čovjek konačno razbije veo maye odnosno iluziju vrijeme se ukida, sve postaje sadašnjost. Postojanje prolaznosti vremena je indikator iluzije, a onaj tko može manipulirati vremenom, poput Višnua, nadišao je iluziju, dok se spoznaja iluzornosti svijeta, odnosno prosvjetljenje u indijskoj tradiciji prikazuje kroz proturječne situacije, poput navedenog primjera življenja cijelog života unutar malog trenutka drugog života.

Između ostalog vrijeme je ono što uništava svemir, ili kako kaže Krsna Aryun: "Ja sam vrijeme koje, kako napreduje, tako uništava svijet." A nakon uništenja svemira sa svim svijetovima, dolazi ponovno do stvaranja svemira i vremenski ciklu podijeljen u četri yuge: krta yuga (zlatno doba) pa treta yuga, dvapara yuga i na kraju doba u kojemu mi živimo, najgore i najlošije doba od svih kali yuga. Osim što je svaka naredna yuga sve gora, svaka naredna je sve kraća, što pokazuje kako vrijeme, glavni znak iluzije, razara svemir.
Jedini način kako se može izbjeći vječno ponavljanje i postojanje unutar tih ciklusa jest spoznaja i razbijanje vela maye.

Dat ću još jedan primjer da još pobliže objasnim što želim reći.
U filmm Martina Scorsesea "Posljednje Kristovo iskušenje", nakon što Isusa pribiju na križ i on u agoniji pomalo klone, dolazi mu Sotona u formi djevojčice, vadi mu čavle te ga skida s križa. Važno je napomenuti da Isus ne zna da je djevojčica Sotona i odlazi s njom sa križa. Djevojčica ga vodi (opet selo i lijepa djevojka) kod Marije Magdalene, koju Isusu oženi, ona mu rodi djecu, a djeca mu rode unuke. Nakon što je Isus proživio miran život poljoprivrednika, na samrti mu dolazi Juda koji mu objašnjava da je cijeli njegov život bio iluzija koju mu je stvorio Sotona, samo da se Isus ne bi žrtvovao i spasio ljude. U trenutku kada Isus spozna prevaru budi se ponovno na križu u boli, spoznajući da se othrvao posljednjem iskušenju kojeg mu je pripremio Sotona.

Ovdje ponovno imamo situaciju da je jedna osoba u jednoj sekundi života proživjela cijeli drugi život. Opet nam se pomoću relativnosti i iluzije vremena razotkiva nestvarnost ovog svijeta u kojem živimo. A ako je moguće proživjeti jedan cijeli život u jednom trenutku drugog života, zašto ne bih u jednom trenutku preživio stotinu života i unutar trenutaka tih života proživio još stotinu i tako bezbroj. A ta mogućnost življena bezbroj života u jednom trenutku nam ukazuje na nestvarnost onoga što inače nazivamo "stvarni svijet, stvarni život". Taj naš "stvarni svijet" je samo varka koju mi primamo svojim osjetilima. Prava istina, odnosno apsolut, je u potpunosti bezvremenska, a izlaženjem iz vremena mi ostvarujemo prosvjetljenje.
Da svi primjeri ne budu svedeni samo na mitove i filmove, pobrinuli su se ljudski snovi. Mi u nekoliko minuta našeg života možemo odsanjati priču koja traje nekoliko sati. I što nam to govori o našem životu? Da je sve što vidimo oko sebe iluzija. Ako je moguće paralelno živjeti dva života onda ova stvarnost koju vidimo nije jedino što postoji, nije sve što postoji, nego tek kulisa iza koje se krije... što? Jedino što iz svega što sam napisao mogu zaključiti jest da iza te kulise nema vremena. Sada, teško je s mozgovima uvjetovanim od vela maye uopće zamisliti kakva je ta egzistencija, ali jedino što približno možemo zamisliti jest nestanak protoka vremena. Jedna vječna sadašnjost.

A da ne bude sve tako mistično obojano, u prilog dokazivanja iluzornosti postojanja možemo se poslužiti jednom izjavom engleskog filozofa Bertranda Russella. On je izjavio, "Možda je cijeli svijet sa svojom povijesti nastao prije pet minuta."

Što to zapravo znači? Da nam nikakvo znanje o svijetu oko nas, bilo iz fizike ili iz povijesti ne može sa sigurnošću tvrditi da ovaj svijet zbilja postoji, jer možda su sve povijesne knjige falsifikati koji su usklađeni s lažnim memorijama koje nam je stavio neki... možda Descartesov zli demon. Dakle, ova priča se na kraju vraća uvijek Descartesu i njegovoj sumnji da je možda ovaj svijet kreacija jednog zlog demona koji eksperimentira sa nama, (vara nas jer je zao). I kako demona pobijediti? Descartesov recept je "mislim, dakle jesam", što znači "može me demon varati i sve oko mene može biti iluzija, ali to što ja mislim, mi dokazuje da ja postojim". I ta samospoznaja je prvi korak u cijepanju vela maye.

NADAM SE DA STE PRONIKNULI U MOJA RAZMIŠLJANJA JER ZNAM DA I TI TAMO NEGDJE U KUTU SVOJE DUŠE MISLIŠ DA POSTOJI JOŠ NEŠTO!!!!